Petak, 03.03.2000.
20:11
Pregled stampe
Izvor: B92
"Danas", 3. mart
Pripremio: Ivan Torov
Feljton
EKSKLUZIVNO: Zivojin Pavlovic
Dnevnik 1956-1993 (30)
Ponizena Srbijo, otrezni se!
Sve sto se danas ovde dogadja - krvozedno
kidisanje izludjenih naroda jednih na druge,
pir destrukcije u ime nacionalnih ideala
- nije nista drugo do sticanje alibija velikog
vozda za svoj buduci "istorijski" suicid.
10. I 1992.
Oduvek su kod nas, u ratnim prilikama,
protuve, probisveti i ubojice proglasavani
herojima. Oduvek. Od Karadjordja i Hajduk
Veljka, do Arkana i Giske.
14. I 1992.
Ponizena i obrukana Srbijo, otrezni se!
27. IV 1992.
Zbunjenost, beznadje. Okolo krv, haos
i glad, i stvaranje "trece Jugoslavije":
danas se Crna Gora i Srbija ujedinjuju u
SRJ (Saveznu Republiku Jugoslaviju).
Serbedzija s gorcinom kaze da bi novoj drzavi
bolje prilicio naziv Crna Srbija.
9. V 1992.
Dan pobede?
Kakve pobede?
Nad kim?
10. V 1992.
Mirko Marjanovic uspeva da se javi iz
Sarajeva: stan mu je porusen, oko zgrade
u kojoj stanuje padaju mine, snajperisti
mu ubijaju susede, grad gori, bogomolje (i
muslimanske, i katolicke, i pravoslavne),
pretvorene su u rusevine, posta, hoteli,
stanica hitne pomoci vise ne postoje. Ranjenici
umiru bez lekova, mrtvi trunu na ulicama,
jer ih, zbog ulicnih borbi, ne mogu ni ukloniti
ni pokopati.
11. V 1992.
Sve sto se danas ovde dogadja - krvozedno
kidisanje izludjenih naroda jednih na druge,
pir destrukcije u ime nacionalnih ideala
- nije nista drugo do sticanje alibija velikog
vozda za svoj buduci "istorijski" suicid.
3. VI 1992.
Uzasi rata:
U Sarajevu Ademiru Kenovicu gine mati.
Na pozive, niko se ne odaziva - ni hitna
pomoc, ni mrtvacnica, i les lezi desetak
dana u podrumu, raspadajuci se medju zivim
ljudima. Kada je smrad postao neizdrzljiv,
u dvoristu, nocu kopaju grob, iz kuce iznose
sifonjer u koji stavljaju telo i sahranjuju
ga.
16. VI 1992.
Prihvatanjem uloge "predsednika Savezne
Republike Jugoslavije", Dobrica Cosic se
opredelio za rizicni angazman, ali od te
njegove iznenadne odluke ne treba ocekivati
radikalna iznenadjenja, kao sto ih nije pruzila
ni njegova literatura: Cosicevi buduci politicki
potezi, isto koliko i dosadasnji, bice inspirisani
tastinom i nicim drugim, jer mu se ni ideje
ne fermentuju iz univerzalnih retorti, vec
iz domaceg kazana za pecenje rakije.
Uostalom, njegov govor je u Saveznoj skupstini
upucen "narodu"; nijednom recju "gradjaninu"
i "gradjanstvu". Vuk dlaku menja, ali cud
nikako. (Ili: seljak uvek ostaje seljak.)
Sto ce reci: tesko da cemo se s njime na
celu integrisati u vladajucu civilizaciju
Zapada (tj. grada). S navedenim smo se sladostrascem,
posle glumljenja "gradjanskog internacionalizma"
u komunizmu, vratili internom nacionalizmu
XIX veka (kao sto je to ucinio i Iran sladostrasnim
vracanjem u srednji vek). I sad, gnjilimo
u blatu i krvi. I u blatu i krvi se davimo.
I iscezavamo.
27. VII 1992.
Patriotizam izaziva povracanje.
Patrioti su, sto bi rekao Rasa Popov, parcijalni
humanisti. Njihova ljubav prema domovini
podrazumeva mrznju prema svemu sto nije domovina.
Patrioti su isto sto i nacionalisti - zajednicki
im je sovinizam. Jer da nemaju sovensko slepilo,
ne bi bili predani "narodu" kome pripadaju,
i ne bi "ginuli" za zemlju na kojoj su
rodjeni. A pripadati svome narodu i ginuti
za svoju zemlju podrazumeva ubijanje naroda
koji nije tvoj i osvajanje zemalja koje ti
ne pripadaju.
To su aksiomi.
Stoga su i nacionalizam i patriotizam
nedvojivi od zlocina.
I zlocin se, zaklonjen plastom nacionalizma
i patriotizma - zlocin u ime svoga naroda
i svoje domovine - na taj nacin legalizuje.
Tako se - i samo tako! - zlodelo preobrazava
u junastvo.
18. XI 1992.
Vuk Krnjevic: "Policija je ranije saradjivala
sa ideologijom; sada sa - mafijom".
9. II 1993.
Da li su Srbi u Srbiji ugrozeni od muslimana?
(ili bilo koga ko nije Srbin?) Nisu.
Zbog toga obracun sa Irfanom Mensurom (ili
bilo kojim drugim muslimanom) cista je izopacenost.
Zasto naginjem evropskom (zapadnjackom) poimanju
zivota vise nego istocnjackom? Zato sto je
tu, vise nego igde drugde, zivot ukotvljen
kao najvisa vrednost.
15. IV 1993.
Danas sam napunio 60 godina zivota. Trenutak
je da zavrsim Dnevnik: prestajem da postojim.
Kraj
Napomena priredjivaca Feljtona: Zivojin
Pavlovic je ipak nastavio svoje dnevnicke
zabeleske sve do smrti 1998. godine. One
ce uskoro ugledati svetlost dana.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare